Sulejman I. Veličanstveni je prilikom pohoda na Budim 1526. godine osvojio Ilok, koji je ostao u sustavu Osmanskoga Carstva sve do 1688. godine. Pripadao je budimskom elajetu na teritoriju srijemskoga sandžaka, imao je rang kadiluka od 150 akči, bio je značajan trgovački i prometni centar sa skelom preko Dunava, tržnicom na kojoj su se održavali sajmovi, mnoštvom skladišta, hanom, slastičarnicom, česmama, dva hamama i više mesdžida, a Evlija Čelebi kaže da je imao i kavanu „s lijepim pogledom“, što nam mnogo govori o statusu grada i njegovom stanovništvu u to vrijeme.
Ne znamo u kakvom su stanju Turci zatekli grad. Neke su objekte potpuno zanemarili, neke prenamijenili, a neke sagradili. Povijesni planovi Iloka iz XVII. st. unutar srednjovjekovnoga grada dokumentiraju postojanje triju objekata koji pripadaju sloju osmanske arhitekture: džamiju, hamam i turbe.
Svi se nalaze u zapadnome dijelu grada, a vjerojatno su bili funkcionalno povezani. Hamam i turbe jedini su danas u elevaciji, sačuvani ostatci turske graditeljske aktivnosti u Iloku.
Džamija je dokumentirana povijesnim planovima, ali i rezultatima geofizikalnih istraživanja. Sačuvana je u razini temelja, a nalazi se na gradskome platou, istočno od dvorca Odescalchi te sjeverno od turbeta i hamama. Evlija Čelebi, u Putopisima iz 1665. godine, opisujući Ilok razlikuje tri „grada“: grad Ilok, vanjsku tvrđavu i Donju varoš. U unutrašnjoj tvrđavi spominje dvije džamije: Sulejman-hanovu i džamiju sakabaše Mehmed-age, u čijoj se blizini nalazi „lijep hamam“. Ako srednjovjekovnu župnu crkvu sv. Petra Apostola, za koju opat Bonini 1698. kaže da je bila „pretvorena u raskošnu džamiju“, identificiramo kao Sulejman-hanovu džamiju, onda bi ova, u temeljima sačuvana, džamija mogla biti džamija sakabaše Mehmed-age.
Turbe je nadgrobni spomenik koji se podizao nad grobovima velikodostojnika, možda sakabaše Mehmed-age. Postoje različiti tipovi takvih spomenika (zatvoreni objekti, „baldahinski“ tip ili mjesto ukopa ograđeno perforiranim zidovima i natkriveno krošnjom posađenoga drveta). Postoji pretpostavka da je ovakav, „baldahinski“, tip turbeta bio podizan palim borcima za vjeru – šehidima. Oblikovano je kao otvoreni baldahin koji nose četiri snažna kvadratna stupa povezana sedlasto izvijenim šiljastim lukovima. Građeno je kombinacijom naizmjence složenih reda kamenih kvadara i dvaju redova opeke. Bilo je obnovljeno krajem XX. stoljeća.
Hamam je prva građevina (uz molitveni prostor, za čije se potrebe najčešće adaptira zatečena crkva) koju osmanska vojska gradi u tek osvojenoj tvrđavi. Za gradnju iločkoga hamama bile su iskorištene postojeće strukture starije srednjovjekovne ulazne kule i sustava zapadnog ulaza u grad. Prije provedenih konzervatorsko-restauratorskih istraživanja bile su poznate samo dvije, u elevaciji sačuvane prostorije hamama. Arheološkim i konzervatorskim istraživanjima pronađene su i sve ostale prostorije sačuvane u razini temelja, što nam je omogućilo iščitavanje prostornoga i funkcionalnoga rasporeda svih prostorija te njihovu prezentaciju. Ovakvom linearnom tlocrtnom dispozicijom u strogo funkcionalnom rasporedu analogiju nalazimo u hamamu u Počitelju.
Istraživanjima su pronađeni dijelovi sustava za grijanje prostorija i zidova hamama, odnosno mreža horizontalnih i vertikalnih cijevi ugrađenih u zidove i povezanih s prostorom hipokausta.
Tijekom 162 godine turske uprave u Iloku hamam je doživio niz adaptacija interijera.
Istraživanja žbuka u prostoriji pokazala su dva sloja. U I. sloju prostorija je bila prežbukana uočljivom horizontalnom linijom traka žbuke na visini od cca 1,38 m od podnice. Donja zona prostorije oslikana je crvenim pigmentom (caput mortum), a gornja bijelom. Prostorija je nakon tog oblikovanja bila dugo korištena, na što upućuju pronađeni slojevi višekratnoga bojenja bijelom bojom.
Arabeske, čiji su tragovi sačuvani na svim zidovima, izvedene su u II. radikalnoj obnovi, vjerojatno u XVII. stoljeću.
Identičan način dekoriranja uočen je u hamamu koji je sačuvan u obližnjem Baču (u Vojvodini) te u Firuz-begovom hamamu u Sarajevu.
Daria Škarpa Dubreta, Hrvatski restauratorski zavod
