Kompleks franjevačkoga samostana s crkvom sv. Ivana Kapistrana nalazi se u sjeveroistočnom uglu, na strateški najpovoljnijoj lokaciji iločke citadele. Upravo je to jedan od ključnih razloga za opravdanost pretpostavki stručnjaka da ova lokacija krije najstarije građevinske slojeve grada pa vjerojatno i one nastale u XIV. stoljeću koji se spominju u pisanim izvorima. Samostan franjevaca konventualaca, unutar Srijemske kustodije Ugarske provincije, spominje se u Iloku već od 1344. godine. Tada su crkva i samostan bili posvećeni Uznesenju Sv. Marije, a najstariji poznati slojevi crkve sežu u XIV. stoljeće. Nikola Iločki, uz dopuštenje pape Nikole V., u Ilok dovodi franjevce opservante, a 1456. godine, nakon opsade Beograda, i sv. Ivana Kapistrana, koji nedugo zatim umire u iločkome samostanu. Franjevačka crkva postaje mjesto hodočašća te Nikola Iločki 1468. godine produžuje crkvu prema istoku.

Tijekom osmanske vlasti u Iloku samostan je napušten, a obnavlja se već krajem XVII. stoljeća, kada ga naseljavaju franjevci iz Olova, Provincije Bosne Srebrene. Od tada traje neprekinut život i obnova samostana. Crkva je bila obnavljana tijekom XVIII. stoljeća, da bi 1905. – 1914. doživjela temeljitu obnovu prema projektu Hermana Bolléa.

U okviru Projekta stručnjaci HRZ-a proveli su samo preliminarna konzervatorsko-restauratorska istraživanja, jer nisu osigurana sredstva za obnovu samostana. Zbog teškoga konstruktivnog stanja kompleksa tijekom 2010. i 2011. godine provedena su istraživanja stanja konstrukcije u svrhu izrade Projekta konstruktivne sanacije. Tijekom tih istraživanja pronađene su strukture koje ukazuju na bogatu povijesnu stratigrafiju i složenost ove lokacije iločkoga platoa, čime se potvrđuju ranije pretpostavke.

Daria Škarpa Dubreta, Hrvatski restauratorski zavod