Rezultati konzervatorskih istraživanja i obnova dvorca Odescalchi*

Nakon provedenih geomehaničkih i statičkih istraživanja dvorca, tvrtka „Conex“ izradila je godine 1999. projekt njegove statičke sanacije. No pokazalo se da bi realizacija projekta mogla prouzročiti oštećenja još neistraženih arhitektonskih struktura dvorca pa je angažiran Hrvatski restauratorski zavod sa zadaćom da obavi konzervatorsko-restauratorska istraživanja te izradi elaborat koji će sadržavati rezultate istraživanja, tumačenja povijesti izgradnje dvorca i prijedloge za njegovu obnovu kao spomenika povijesne arhitekture.

Istraživanja su vodili Đuro Šimičić, konzervator, i dr. Vladimir Marković uz suradnju s dr. Zorislavom Horvatom i djelatnicima Hrvatskoga restauratorskog zavoda. Arhitektonska snimanja te izradu nacrtne dokumentacije obavili su suradnici Zavoda za graditeljstvo Arhitektonskoga fakulteta u Zagrebu. Istraživanja na terenu obavljena su od lipnja do studenoga 2000. te nastavljena od siječnja do ožujka 2001. godine. Mjesec dana poslije dovršen je i elaborat Hrvatskoga restauratorskog zavoda u dva sveska: „Konzervatorsko- restauratorska istraživanja dvorca Odescalchi u Iloku“, knjiga I., i „Konzervatorsko-restauratorska istraživanja dvorca Odescalchi u Iloku“, knjiga II. – arhitektonska dokumentacija. Uzimajući u obzir rezultate istraživanja iznesene u elaboratu Hrvatskoga restauratorskog zavoda, tvrtka „Conex“ izradila je iste godine projekt sanacije konstrukcije dvorca, a 2004. godine dovršen je „Projekt konstrukcije“.

Konzervatorsko-restauratorskim istraživanjima bile su obuhvaćene prostorije prvoga i drugoga kata te pojedine zone pročelja. Ostale prostore dvorca nije bilo moguće obuhvatiti istraživačkim postupcima jer su bile u vlasništvu „Iločkih podruma“ pa je prizemlje imalo ugostiteljsku namjenu, a podrum je služio za proizvodnju vina.

Istraživanja su značajno promijenila i proširila prethodna znanja o povijesti izgradnje i arhitektonskim značajkama dvorca. Tako su uklanjanjem žbukanih slojeva s vanjskih pročelja dvorca, oblikovanih u drugoj polovini 19. stoljeća, otkriveni zidovi s kraja 15. stoljeća, iz razdoblja kada je dvor gradio Nikola Iločki. Na drugom su katu otkrivena četiri velika križna, gotičko-renesansna prozora koji su pripadali palasu – velikoj svečanoj dvorani koja je zapremala jugoistočni kut dvorca. Iz istoga razdoblja, s kraja 15. i prvih godina 16. stoljeća, ustanovljen je još niz elemenata, i na pročeljima i u prostorijama dvorca. Ne manje značajni podatci o prije nepoznatim arhitektonskim značajkama i građevinskoj povijesti dvorca ustanovljeni su i za razdoblje kada je iločkim veleposjedom gospodarila rimska magnatska obitelj Odescalchi. Utvrđeno je da je obnova dvorca, teško oštećenoga u vrijeme turske vladavine i protuturskih ratova, započela početkom 18. stoljeća s južnim, srednjim krilom. O obnovi svjedoči i grb Odescalchijevih s upisanom 1721. godinom, koji se nalazio na portalu ulaza u navedeno krilo. Potom je, vjerojatno oko polovine stoljeća, uslijedila obnova zapadnoga krila dvorca i prigradnja arkadno rastvorenoga pročelja uz dvorišnu, sjevernu stranu srednjega krila. To je pročelje, kao i ostala pročelja dvorca, preoblikovano u 19. stoljeću, ali ispod višeslojnih nanosa žbuke pokazala se zidna površina s arhitektonskom plastikom oblikovanom opekom. Opeke su već u kalupima, pri izradi, bile profilirane u različite oblike pa se arhitektonska plastika gradila neposredno njihovim pravilnim slaganjem. Prema analogijama s istodobnom arhitekturom Rima, zavičaja obitelji Odescalchi, ustanovljene su mnogostruke analogije i u pogledu načina oblikovanja pročelja neožbukanom opekom, kao i arhitektonske sheme pročelja s arkadama i stupcima s pojačanim pilastrima te portalom koji ima oblik altane. No pri obnovi pročelja u 19. stoljeću profilirana opeka koja gradi arhitektonsku plastiku znatno je oštećena i dijelom otučena. Sačuvalo se ipak dovoljno podataka da bi se pristupilo uspješnoj obnovi.

Zbog iznimno vrijedne povijesne slojevitosti dvorca odlučeno je da se prezentiraju najznačajnije faze njegove izgradnje. Odlučeno je da se obnove gotičko-renesansni križni prozori palasa na drugome katu te opekom građeno arkadno pročelje, kao i starije pročelje s početka 18. stoljeća koje se nalazi iza njega. Također je provedena obnova dekorativnih oslika zidova u pojedinim prostorijama, kao i obnova površine starih žbuka iz predturskoga razdoblja. Trebalo je potom obnoviti i rekonstruirati drveninu otvora, prozora i vrata i pojedine građevne elemente, mahom na prvome i drugome katu dvorca. Zaključeno je da se ostala pročelja obnove u zatečenome stanju. Postupci obnove uključili su i značajne restauratorske radove na kamenim elementima.

Konzervatorski odjel Ministarstva kulture u Osijeku imenovao je godine 2004. Irenu Jurin, d. i. a., iz tvrtke „RENOVA“ d. o. o., nastavno „ADRIA-PROJEKT“, za glavnoga projektanta izvedbenoga projekta. Sljedeće je godine obnova dvorca Odescalchi uključena u projekt „Istraživanje, obnova i revitalizacija kulturne baštine Ilok – Vukovar – Vučedol“, a provedba obnove povjerena je Hrvatskomu restauratorskom zavodu. Na temelju projektne dokumentacije započeli su građevinski radovi za koje je angažirana tvrtka „ING-GRAD“ d. o. o. iz Zagreba, a konzervatorsko-restauratorske radove vodio je Hrvatski restauratorski zavod. Obnovom je obuhvaćen i neposredni okoliš dvorca s obzirom na pristup i arheološke nalaze.

Konzervatorski nadzor provodili su nadležni Konzervatorski odjeli Ministarstva kulture RH, najprije osječki, a nakon svoga osnutka Konzervatorski odjel u Vukovaru.

akademik Vladimir Marković

* Skraćeni tekst preuzet iz publikacije Nova slika o kulturnoj baštini Grada Iloka, Muzej grada Iloka, 2010. Marković, Vladimir (2010.), Rezultati konzervatorskih istraživanja i obnova dvorca Odescalchi, str. 19-21.