Kuća vrtlara je prizemnica pravokutnoga tlocrta s istaknutim središnjim rizalitom koja zatvara gospodarsko dvorište s južne, ulične strane. Odmaknuta je od ulične linije dvadesetak metara te smještena u središnjoj osi između Paviljona za goste i Kolnice kako bi svojim jugoistočnim pročeljem zatvarala pogled prema gospodarskom dvorištu. Na tlocrtu kompleksa iz dvadesetih godina upisano je da je u to vrijeme bila u funkciji kuhinje, a naziv Kuća vrtlara dobiva kada prostor kuhinje počinje služiti za smještaj vrtlarskih alata potrebnih za održavanje obližnjeg ružičnjaka. Niti u dokumentima, niti na građevini nije zabilježena godina izgradnje, ali se izgradnja smješta na sam početak 20. stoljeća.
Zbog velikih je oštećenja na građevini tijekom ratnih razaranja i propadanja i poratnim godinama ruševine je trebalo u potpunosti razgraditi i izvesti faksimilsku rekonstrukciju. Intenzivni radovi započeli su početkom 2012. godine. Ostaci zidova su porušeni i cijela je zidana konstrukcija zidova ponovo izidana. Izvedeno je novo četverostrešno drveno krovište s pokrovom od biber crijepa i krovnim prozorima u vidu „obrve“. U prozorske i vratne otvore ugrađena je drvena stolarija. Na bočnim pročeljima u ovalne otvore ugrađene su restaurirane kovanoželjezne rešetke na kojima su inicijali Eltz-a. Pročelja su ožbukana glatkom žbukom kojoj su dodane profilacije sokla krovnog vijenca jednostavnih lezena između prozora i okvita oko prozora i vrata. Kao i na drugim zgradama ovog kompleksa zidno platno obojeno je u tonu zlatnog okera, a profilacije u bijelom tonu.
Zgrada je namijenjena za muzejski caffe, pa su u unutrašnjosti provedene elektktroinstalacije, strojarske instalacije grijanja i hlađenja, protupožarne i protuprovalne zaštite. Sve su instalacije dovedene i konzervirane do davanja prostora u konačnu namjenu. Podovi su završeni s češkom glazurom, jedino je sanitarni čvor dobio keramiku na pod i zidove te potrebnu opremu. Završno uređenje prostora vezano je uz početak korištenja odnosno najma. Radovi su kao i na ostalim objektima završili u lipnju 2013. godine, primopredaja i okončani obračun radova s glavnim izvoditeljem radova u ožujku i kolovozu 2014. godine. Uporabna dozvola od Tijela zaduženog za izdavanje istih, dobivena je krajem veljače 2014.
Diana Požar i Blanda Matica, Hrvatski restauratorski zavod
