Vodotoranj je visoka izdužena građevina u neposrednoj blizini Sjemenarske stanice, na nasutom i poduprtom terenu uz dunavsku obalu. Točna godina izgradnje nije poznata, ali se datira na sam početak 20. stoljeća. Kvadratnoga je tlocrta, a izvorno je imao pet etaža: prizemlje te četiri kata međusobno razdvojena plitkim vijencima. Visine pojedinih etaža se razlikuju, a najviši je prvi kat. Građen je opekom, ali, za razliku od ostalih građevina kompleksa, pročelja mu nisu ožbukana.

Tijekom granatiranja Vukovara Vodotornju je srušena najviša etaža, a sačuvani su dijelovi zadobili probojne rupe od projektila različitih kalibara čime su oštećene zidane strukture i fasadna opeka.

Za Vodotoranj je predviđena namjena Vidikovca i u tom smjeru je izrađen projekt. Projektom se ostatke Vodotornja trebalo konzervirati, a sedam metara iznad njega postaviti ovalnu, metalnu platformu koju pridržavaju tri metalna stupa. Pristup platformi predviđen je zavojitim stubištem kroz unutrašnjost vodotornja. Obzirom da je potporni zid sa sjeveroistočne strane Vodotornja i Sjemenarske stanice, uz obalu Dunava bio u vrlo lošem stanju, što je zahtjevalo dodatna sredstva, uz dopuštenje Uprave projekta i projektanta odustalo se od gradnje Vidikovca. Zidovi Vodotoranja su konzervirani, veća oštećenja su prezidana, a pročelje je obojano hidrofobnim premazom u boji tona opeke. U otvor u prizemlju ugrađena su metalna rešetkasta vrata kako bi se spriječio ulazak životinja. Radovi su, kao i na ostalim objektima, završili u lipnju 2013. godine.

Diana Požar i Blanda Matica, Hrvatski restauratorski zavod