Za razliku od kurija I i II, Kurija III jednokrilna je prizemnica pravokutnoga tlocrta koja je služila za stanovanje upravitelja vlastelinskoga imanja, nakon grofovske obitelji Eltz, najznačajnije osobe feuda, zbog čega je nazvana Domum. Najveća je od četiri kurije te ima najraskošniju plastičnu raščlambu uličnoga pročelja. O reprezentativnosti svjedoči i unutrašnji hodnik koji dijeli niz prostorija uz ulično od niza prostorija uz dvorišno pročelje. Hodnik kao glavna komunikacija zamjenjuje natkriveni trijem prisutan na ostalim kurijama. Podrum presvođen širokom bačvom pruža se samo ispod dijela zgrade bližega ulici te je povezan s podrumom Kurije II. Građevina je tijekom vremena doživjela manje preinake tlocrtnoga rasporeda i preoblikovanja otvora, ali je u velikoj mjeri zadržala raspored i oblikovanje 18. stoljeća.
Kao i kurije I i II, Kurija III je zbog velikih oštećenja tijekom rata i u poratnim godinama morala biti razgrađena iznad razine podruma zbog trošnosti njenih ruševina. Izvedba faksimilske rekonstrukcije započela je krajem 2010. godine s pripremnim i istražnim radovima na temeljima i u podrumu. Poduprt je i očišćen bačvasti svod podruma. Razgrađeni su zidovi prizemlja i slojevi poda iznad svodova podruma. Rekonstruirani su razgrađeni zidovi prizemlja zajedno s podrumskim odzračnicima te je izvedena horizontalna hidroizolacija zidova. Betonirana je polumontažna poroterm stropna ploča prizemlja sa svim serklažima i gredama, te je izidan završni krovni profilirani vijenac. Izvedena je krovna konstrukcija, četverostrešnog, drvenog krovišta sa hidroizolacijom i krovnim prozorima u vidu „obrve“ te žljebovi i oluci za odvodnju oborinske vode i gromobran. Krov je pokriven biber crijepom. Izrađena je i ugrađena nova stolarija vrata i prozora i bravarije kapaka podrumskih prozora. Oborinska odvodnja je priključena na gradski kolektor. Pročelja su ožbukana glatkom žbukom s dodatkom profilacija sokla, okvira oko prozora, krovnog vijenca i medaljona između prozorskih osi i iznad nadvoja prozora uličnog pročelja. Dvorišno pročelje ožbukano je glatkom žbukom. Pročelja su obojena bijelom bojom osim unutrašnjosti medaljona koji su u tonu zlatnog okera.
Unutrašnjost kurije, kao i kod kurija I i II, je tzv. grubi roh-bau, s vidljivom zidanom konstrukcijom pregradnih zidova bez završnih podova i instalacija. Radovi na kuriji su završeni u rujnu 2013. godine. početkom listopada iste godine izvršena je primopredaja i okončani obračun s izvoditeljem radova, a krajem listopada sve tri kurije predane su vlasniku, „Vupik“ d.d. iz Vukovara.
Diana Požar i Blanda Matica, Hrvatski restauratorski zavod
