Kolnica zatvara gospodarsko dvorište kompleksa sa sjeverozapadne strane. Sagrađena je godine 1902. u sklopu velike adaptacije i dogradnje sjevernoga dijela sklopa prema projektima Viktora Siedeka. Kao i Paviljon za goste, ujedinjavala je stambenu i gospodarsku funkciju, a ta je podjela uvjetovala i njeno oblikovanje. Središnji prizemni dio građevine natkriven jednostrešnim krovištem s limenim pokrovom prema gospodarskim dvorištu, rastvoren s osam širokih lučnih otvora služio je za smještaj kola. Bočni su stambeni dijelovi katni, rizalitno istaknuti, natkriveni četverostrešnim krovištima, a repertoar plastične dekoracije je reducirana verzija dekorativnih elemenata s pročelja Dvora i Paviljona za goste.
Zgrada je tijekom Domovinskoga rata izravno pogođena velikim brojem projektila prilikom čega su potpuno uništeni svi dijelovi osim vanjskih zidova.
Intenzivniji građevinski radovi započeli su u proljeće 2012. s radovima razgradnje, čišćenja raslinja, uništenog građevinskog materijala, prezidavanja, dozidavanja i injektiranja, izvedeni svi armiranobetonski radovi podzidavanja temelja, međukatnih konstrukcija, izvedeno je novo drveno krovište, četverostrešno na rizalitima s pokrovom od biber crijepa i jednostrešno iznad središnjeg prizemnog dijela s pokrovom od lima. Pročelja su ožbukana, izvedene su sve profilacije i ukrasni elementi, obojena tonom zlatnog okera s bijelim profilacijama. Ugrađena je sva drvena stolarija prozora i vrata. Osam kolnih ulaza s lučnim nadvojima na dvorišnoj strani središnjeg dijela je ostakljeno fiksnim izolirajućim staklima a u dva otvora uz rizalite su ugrađena dvokrilna vrata s nadsvjetlom. S ulične strane u otvore su ugrađeni drveni trokrilni prozori s lučnim nadsvjetlom. Svi ostali prozori na zgradi su pravokutnog oblika i u njih su ugrađeni dokrilni prozori s fiksnom prečkom na dvije trečine visine prozora i dvokrilnim nadsvjetlom. Restaurirani su kameni i metalni dekorativni elementi na pročeljima. Unutrašnjost je obnovljena u skladu s novom namjenom, a to su radionice i izložbeni prostor za povremene izložbe i sl. Uvedene su elektro i strojarske instalacije, vodovod i kanalizacija, protupožarna i protuprovalna zaštita. U središnjem prizemnom dijelu Kolnice, koji ima višenamjensku funkciju podna ploha izvedena je kao samonivelirajući, antistatički, epoksidni pod. Grijaća tijela/konvektori u ovom prostoru su ugrađeni u podne kanale prekrivene drvenim rešetkama. Ispusti sustava zračenja i hlađenja ugrađeni su u spušteni strop dok je postrojenje sustava u potkrovlju. Međukatna veza u rizalitima ostvarena je metalnim stubištem s nastupnim plohama od perforiranog lima i ogradom od metalne mreže. Grijanje ovih prostora je ventilokonvektorima. Podovi su isti kao u središnjem prostoru. Svi su unutarnji zidovi žbukani. Radovi su završeni u lipnju 2013. godine, primopredaja i okončani obračun radova s glavnim izvoditeljem radova u ožujku i kolovozu 2014. godine. Uporabna dozvola od Tijela zaduženog za izdavanje istih, dobivena je krajem veljače 2014.
Uz kolnicu i glavni ulaz u gospodarsko dvorište, na mjestu Vratareve kuće, izgrađen je aneks u kojem je središnji sanitarni čvor za posjetioce kompleksa. Oprema prostora zadovoljava sve važeće higijensko-tehničke zahtjeve. Uz mušku i žensku tu je i jedna sanitarna jedinica za invalide. Zgrada je jednostavni kubus s ravnim krovom i oblogom pročelja od termo betonskih ploča, boje u tonu opeke. S ulice se ne vidi jer gabaritom nije viša od starog pročeljnog zida.
Diana Požar i Blanda Matica, Hrvatski restauratorski zavod
