Najznačajnija je građevina sklopa zgrada Velikog dvora, rezidencija grofovske obitelji Eltz. Najstariji je Dvor sagrađen 1849. godine na mjestu ranije plemićke kurije iz prve polovice 18. stoljeća, kao katnica s podrumom koja je izvorno imala 11 prozorskih osi. Tijekom vremena je višekratno dograđivan prema zapadu do današnje ukupne dužine od 19 prozorskih osi. Izgled Dvora kakav se u velikoj mjeri zadržao do razaranja Vukovara tijekom Domovinskog rata rezultat je velike obnove i dogradnje sjevernog dijela kompleksa koja se krajem 19. i početkom 20. stoljeća provodi prema projektima bečkog arhitekta Viktora Siedeka. Tom je prilikom nad središnjim dijelom zgrade dograđen drugi kat, na sjevernom pročelju rizalit s velikim redom pilastara, a uz istočno je pročelje dograđen poligonalno zaključeni aneks. Istovremeno je sagrađena ulazna veža prema rezidencijalnom dijelu kompleksa i perivoju, prislonjena uz zapadno pročelje Dvora. Siedekovom je intervencijom preoblikovan i interijer u kojem je interpolirano monumentalno trokrako stubište do novosagrađenog drugog kata, a prostorije su opremljene kaminima i drugim elementima izrađenim od crvenog mramora iz Šikloša. Izvedene su i kvalitetne plitke neobarokne štuko dekoracije u prostorijama istočnog dijela prizemlja te intarzirana ili uklađena drvena oplata reprezentativnih prostora prizemlja i kata.
Nakon teških razaranja koja je Dvor pretrpio tijekom ratnih operacija 1991. godine uslijedilo je dugo razdoblje okupacije grada u kojem se nastavilo propadanje teško oštećene zgrade izložene atmosferskim utjecajima što je dodatno oslabilo zidane konstrukcije te ubrzalo propadanje oštećenih arhitektonskih, dekorativnih elemenata pročelja i interijera.
Radi potreba funkcioniranja Gradskoga muzeja Vukovar, prije početka provedbe Projekta, sredstvima Ministarstva kulture RH rekonstruirano je krovište iznad središnjega dijela zgrade prilikom čega je restaurirana atika nad južnim pročeljem, a preventivni konzervatorsko – restauratorski radovi provedeni su na grbovima obitelji Eltz na glavnom ulazu u vežu i iznad rizalita na sjevernom pročelju. Istovremeno je, privremeno uređen dio prizemlja zgrade.
Opsežni građevinski radovi na cjelovitoj obnovi zgrade u okviru Projekta započeli su godine 2008. nakon završetka konzervatorsko-restauratorskih istraživanja, izrade arhitektonskih snimaka, provedbe statičke analize, izrade projekata i ishođenja potrebnih dozvola. Radovi su uključili obnovu krovnih konstrukcija nad bočnim dijelovima Dvora na kojima su restaurirani, odnosno rekonstruirani, tavanski odzračnici od lima. Razgrađeni su i rekonstruirani svi labilni dijelovi unutrašnjih i vanjskih zidova koji su zbog dugotrajne izloženosti atmosferiljama prijetili urušavanjem ili im je bila oslabljena nosivost. Uklonjeni su ostaci oštećene žbuke s pročelja i iz interijera te je ona rekonstruirana zajedno sa svim pripadajućim elementima arhitektonske plastike koji su također rekonstruirani. Provedeni su restauratorski radovi na brojnim elementima kamene plastike, a restaurirani su ili rekonstruirani i metalni elementi te štuko dekoracije, zidne obloge od umjetnoga mramora i stucco lustra. Unutrašnja je i vanjska stolarija, kao i drvene obloge zidova i podova izvedena u skladu s izvornikom. Obnova Dvora je dovršena krajem 2011.g.
Diana Požar, Hrvatski restauratorski zavod
